Završne produkcije edu programa (lipanj 2017. GKR Magazin)

„Legenda o čarobnom vrtu“ i „Bezlični Nino“: razvoj dječje senzibilnosti za različite oblike i pojavnosti scenskog izričaja

Volimo priče o učenju i kreativnosti, a na jednoj takvoj kontinuirano radi riječki Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA.

Kazališnim predstavama „Legenda o čarobnom vrtu“ i „Bezlični Nino“ završen je ciklus redovnog edukacijskog programa Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA. Polaznici ciklusa, djeca od 1. do 6. razreda osnovnih škola te djeca i mladi od 6. do 8. razreda osnovnih te 1. i 2. razreda srednjih škola, predstavili su svoj kreativni napredak u petak 9. lipnja u HKD-u na Sušaku.

Edukacijski program KRILA kreiran je kako bi pobudio kod djece i mladih zanimanje za kazališnu umjetnost te na tom temelju razvijao njihovu kreativnost, razumijevanje i senzibilnost za različite oblike i pojavnosti scenskoga izričaja. Djeca su tijekom godine uz stručno vodstvo kroz igru učila o kretanju na sceni i kompleksnosti likova te se poticala njihova imaginacija, razigranost i nesputano izražavanje, te stjecanje i razvijanje individualnih i društvenih vještina i sposobnosti. Štoviše, sami polaznici programa ujedno su i stvarali tekst i koncept svoje završne predstave.

Predstava „Legenda o čarobnom vrtu“, koju je izvela mlađa grupa polaznika, nastala je kao odgovor te grupe na vizualne konstrukte tipične za prostor bajke. Generacija koja je još uvijek, više ili manje, izložena svijetu bajki vrlo je jasno predstavila arhetipske likove i odnose u svojem zamišljenom svijetu vitezova, vilenjaka, vještica, princeza, kraljeva i kraljica.

Predstava komunicira jednostavnim i snažnim emocijama odanosti, požrtvovnosti, zavisti, ljubomore, empatije i solidarnosti. Starija grupa izvela je predstavu naslovljenu „Bezlični Nino“, koja je dekonstruirala temelje Disneyjevih princeza i pokušala povezati rodno stereotipizirane heroine i svakodnevicu djece glumaca. Mladi su se glumci i glumice uhvatili u koštac s teškim rodnim pitanjima, odnosno njihovom društvenom kontaminacijom kroz kulturne obrasce i marketinške poruke.

Bez imalo sumnje potrebno je pohvaliti svu djecu koja su sudjelovala u stvaranju i izvedbi ovih predstava. Vidjelo se kako su mnoga uživala, ali i kako su neka uspjela barem malo opustiti svoje strahove i socijalnu nespretnost. Igranje uloga, u teorijskom smislu, zaista je terapeutsko i didaktičko sredstvo koje ostavlja duboki utisak na razvoj ličnosti, empatije, ali i samopouzdanja.

S druge se strane treba uzeti u obzir kako se radi o kazališno radionici i kako bi glavni naglasak trebao biti na ovladavanju scenskim kretanjem, glasom i razumijevanju uloge kao temeljem kazališnog jezika, alata kazalište kreativnosti. Mlađa dobna skupina pokazala je kako se zabavlja u svojim ulogama i kako su savladali tekst i kretanje i zaslužuju naš aplauz. Starija grupa imala je veliki izazov gotovo pirandellovskog kazališnog metajezika. Možda konceptualno i prevelik izazov jer u svojem radu na tekstu i konceptu predstave nisu uspješno savladali zakonitosti između dijelova predstave, prijelaza i u konačnici završetka.

Vjerujem kako bi malo više razumijevanja kazališnog jezika njihove uloge bile prirodnije, prijelazi mekši, a predstava cjelovitija. Bez obzira na to, sve pohvale i starijoj glumačkoj skupini jer su otvorili kompleksne i u društvu duboko zakorijenjene teme.

U konačnici zahvale idu i učenicima Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka koji su u suradnji sa svojim mentorima Zlatkom Ožanićem i Sašom Žicem osmislili i kreirali video projekcije koje su bile dio scenografije. Rekvizite su izradili studenti/ce treće godine Učiteljskog studija Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pod mentorstvom Zlate Tomljenović.

Bernard Koludrović


Otvori originalnu objavu na GKR.hr