Program festivala TranziT_2022.
01.08.2022.
TranziT – europski festival suvremenih kazališnih praksi
TranziT – europski festival suvremenih kazališnih praksi / 3. izdanje
Festival promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i mala nezavisna kazališta koja predstavljaju vaninstitucionalni marginalizirani kulturni i umjetnički sektor, dok programski donosi radove koji su u sinkronicitetu sa suvremenom publikom te društvenim i tehnološkim kontekstom. Festival je zamišljen kao višemjesečni program koji je usmjeren na suvremenu izvedbenu produkciju s fokusom na istraživanje novih pristupa razvoju kazališne publike, a na način da se koriste kreativni i inovativni potencijali suvremenih kazališnih praksi. Ove godine novost je suradnja s Plesnom mrežom Hrvatske preko koje dovodimo tri selekcionirana rada, ali i po prvi puta dječju predstavu plesnog kazališta za najmlađe, te predstavu participativnog kazališta u suradnji austrijskih umjetnika i lokalne publike. Tu su i dva istraživačka laba i dvije radionice namijenjene i profesionalnicima i neprofesionalcima, radno okupljanje predstavnika scene na temu decentralizacije, kao i domaća riječka produkcija.
Začetnica i umjetnička direktorica festivala je riječka samostalna umjetnica suvremenih kazališnih praksi Ivana Peranić, a ideja festivala rezultat je kolektivnog procesa i razmišljanja kako zajednički stvarati i surađivati, nastala nastala unutar suradnje KRILA s kolektivima ACTS (Oslo), MOVEO (Barcelona), Platform 88 (Montpellier), Poulpe Electrique (Arcueil), ToTum TeaTre (Barcelona) i Workinglifebalance Ltd. (Graz) u inkubacijskom kontekstu projekta MAKE A MOVE koji je sufinanciran sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa (2018-2020). Pilotno izdanje ostvarilo se u 2020. godini u sklopu službenog programa Rijeke 2020.
Raspored događanja:
Moramo živjeti s tim
Istraživački Lab 1
Eva Hofer (Theater im Bahnhof, Graz, Austrija)
HKD i Filodrammatica
Petak 08. srpnja 2022. / 17.00-21.00,
Subota 09. srpnja 2022. / 10.00-14.00 i 16.00 -20.00 sati
Nedjelja 10. srpnja 2022. / 12.00 – 17.00.
Riječko kazalište – u potrazi za nužnom pozornicom
Izvedba na lokaciji
Ivana Peranić / Žak Valenta, Rijeka (KRILA, Rijeka)
22. i 23. kolovoza 2022. u 19.30 sati
Autobusni kolodvor Žabica, Rijeka
Bi-Polar B(e)ar/e
plesna solo-predstava
Marin Lemić (ON/A, Zagreb)
05. rujna 2022. u 20.00 h / HKD
Stidljivost drveća i radionica TRAGOVI
Multimedijalna izvedba u galeriji i radionica
Mihanović, Müller, Šimičić, Šovagović (Multimedijalna koliba, Zagreb)
Galerija Kortil
09. rujna 2022. od 18.00 do 21.00 sat – radionica
10. rujna 2022. u 20.00 h – izvedba
Od muhe do slona
Plesno kazalište 4+ / 50 min
Sanja i Till Frühwald (VRUM, Varaždin)
21. rujna 2022. u 18.00 sati / HKD
Moramo živjeti s tim
Predstava participativnog kazališta
Eva Hofer i Johannes Schrettle (Workinlifebalance Ltd., Graz, Austrija)
04. listopada 2022. u 19.00 sati, HKD
Walk on the Wild Side
Plesni duet za plesačicu i glumca / 40min
Saša Božić (De facto)
13. listopada 2022. u 20.00 sati / HKD
Prakse utjelovljenog glasa
Istraživački Lab 2
Julianna Bloodgood (Wrocław, Poljska)
18. – 20. studeni 2022.
18. studenog 2022. od 18.00 do 21.00 sat
19. i 20. studenog 2022. od 10.00 do 18.00 sati
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
Decentralizacija
Radno okupljanje predstavnika nacionalne izvedbene scene
11. – 13. listopada 2022., Rijeka
PROGRAM:
Istraživački lab 1 – “moramo živjeti s tim”
Koncept: Christina Lederhaas, Eva Hofer i Johannes Schrettle
Režija i dramaturgija: Eva Hofer
Tekst: Eva Hofer i Johannes Schrettle
Izvođači: Anamaria Drezga, Ivo Grubiša, Jana Kacar, Duje Katalinić, Rozmari Marjan
8.-10. srpnja 2022./ HKD i Filodrammatica – Istraživački lab 1
Fotograf: Johannes Gellner, WIR WERDEN DAMIT LEBEN MÜSSEN, Graz, 2022.
U trajanju od tri (3) dana Eva Hofer (Graz, Austrija), vrsna poznavateljica improvizacijskog kazališta i umjetnica s vrlo snažnom autorskom poetikom i iskustvu angažiranja neprofesionalaca u kreativni proces i izvedbu radit će s 5 neprofesionalaca koji će biti izabrani javnim pozivom. U suradnji s njima vodit će trodnevni proces razgovora, pisanja i improvizacija unutar kojeg će skupljati materijale za daljnji rad na tekstu, što će rezultirati prilagođenom verzijom već postojećeg “austrijskog” ili originalnog teksta i izvedbe “moramo živjeti s tim”. Nakon istraživačkog laba slijedi rad na tekstu (Schrettle) i prijevodu (Peranić) u Grazu i Rijeci. Završne probe i izvedbe rezlirat će se u Rijeci krajem od 29. rujna do 5. listopada 2022. u HKD-u.
Nakon našeg prvog zajedničkog rada na “samoći ovog grada” / “this city´s loneliness”, željeli smo nastaviti s grupom ljudi zainteresiranih da s nama istražuju trenutno stanje u društvu, izlaze iz svojih vlastitih okvira u nove teritorije. Za nas je bilo važno dobiti sliku i doživljaj od neprofesionalaca, od “stručnjaka vlastitog svakodnevnog života”, s njihovim profesijama i situacijama u kojima žive. Za to smo razvili strukturu koja je neovisna o protagonistima, jeziku ili državama u kojima će se izvedba održati. Tema “moramo živjeti s tim” suočava nas sa “sada i ovdje” i naporima koje moramo poduzeti da bismo išli dalje. Koliko god tužno zvučala ova rečenica, ona ne podrazumijeva rezignaciju, očaj ili distopiju, već bi trebala ukazati na budućnost u kojoj ćemo živjeti s tim.
Strah od kolapsa često je zakopano traumatično sjećanje, djelić kolektivnog narativa o katastrofi. Stoga, da bismo postali otvoreni, važno je tražiti trenutke kolapsa u osobnim i kolektivnim biografijama. Govoreći o tim temama, pretvarajući strašne fantazije i izgubljene nade u poetski scenski jezik, kako u tekstovima (koji se čitaju na pozornici), tako i njihovim tijelima koja izlaze iz šoka, osjećajući se slobodnim da se izraze i izlože.
Naši suradnici hodaju na pozornici i počinju pripremati zabavu za koju ne znamo kada, kako i hoće li se proslaviti. Govore o velikim i malim katastrofama, razmišljaju o prošlim i budućim kolapsima i kako se s njima uspijevaju nositi.
Morat ćemo živjeti s tim: distopijom, solidarnošću, krizom, kornjačom, nježnošću, slomom, upozorenjem, seksom, čišćenjem.
Osjećaji i sjećanja, biografski fragmenti koji nastaju tijekom rada, postaju dijelovi kolektivnog teksta koji stvara ne samo kolektivno (a time i društveno) sjećanje, već i kolektivni subjekt.
“Neprofesionalna tijela” na pozornici evociraju posebnu ljepotu, ideju o uključivom društvenom procesu koji uključuje tijela i pokrete iz svih mogućih okruženja, i daje sliku društva koje se bori da ostane ili postane kolektivno tijelo. Dihotomija individualne i kolektivne biografije, te politička povijest stvara napetost koja se ne može tako lako otpustitii, ali se može izraziti riječima, pokretima i scenama. Tako možemo živjeti s tim.
Eva Hofer je od 1993. kazališna djelatnica u Theatre im Bahnhof (TIB) u Grazu. Završila je studij kazališta i etnologije u Beču, radila kao asistentica redatelja i dramaturginja u nezavisnim skupinama u Beču, a surađivala je kao asistentica režije i dramaturgije s nezavisnim kazališnim skupinama u St. Pöltenu i u Landestheater Salzburgu. Od 1994. živi u Grazu i radi u TiB-u kao glumica, dramaturginja, autorica, govornica i improvizatorka. Osim toga, zadužena je i za promociju za TiB i djeluje kao webmasterica. Kao autorica i redateljica surađuje i s drugim grupama, a nedavno s grupom Dagmar. Također se pojavljuje i kao voditeljica i moderatorica.
Johannes Lederhaas rođen je u Grazu 1980. gdje živi i radi kao slobodni kazališni umjetnik, autor i prevoditelj. Su-osnivač je autorske grupe “eigenbau” of theater im bahhof (1997 – 2004) i “zweite liga für kunst und kultur”(2007 – danas). Od 2016. su-osnivač je kolektiva “workinglifebalance limited” zajedno sa svojom suprugom i suradnicom Christinom Ledrehaas. Godine 2003. sudjelovao je u Autorentageu u Burgtheateru u Beču i razvio svoju dramu “letenje/hodanje/plivanje”. Za ovo djelo dobio je nagradu “Grabbe” grada Detmolda 2004. godine. Tekst i predstava “Ljudi s broda – oznaka je lijepa” imala je svjetsku premijeru u kockarnici Burgtheatra u Beču, kao i “Rasplakao sam King Konga”, djelo naručeno od Burgtheatra. Surađivao je s brojnim drugim kazalištima i institucijama kao što su: Volkstheater Vienna, Minoriten Graz, Forum Stadtpark and Steirischer Herbst, Theater an der Gumpendorfer Straße, Burgtheater Vienna and Pathos Transporttheater Munich, Steirischer Herbst and Gothe Institute Buenos Aires.
Riječko kazalište – u potrazi za nužnom pozornicom
, izvedba na lokaciji / 40”
Koncept: Ivana Peranić
Ko-autorstvo, koreografija i izvedba: Ivana Peranić i Žak Valenta
Kostimografija: Tajči Čekada
Fotograf: Dražen Šokčević
Fotograf: Dražen Šokčević
Izvedba na lokaciji autobusnog kolodvora Žabica prvi je dio planiranog triptiha i rezultat je umjetničkog istraživanja “Riječko kazalište – u potrazi za nužnom pozornicom” riječkih umjetnika Ivane Peranić i Žaka Valente. U fokusu istraživanja bio je javni prostor i dijalog s gradom, te promišljanje svojega vlastitog djelovanja unutar toga konteksta. Osluškivali smo koje su granice našeg miješanja u javni prostor kao umjetnika, što tom prostoru treba i kako se mi osjećamo u njemu?
Žabica – ta žila kucavica grada, koja obiluje bojama, oblicima, ritmovima, zvukovima, likovima, dinamikom, a koja strpljivo čeka neku svoju bolju sutrašnjicu? Strpljivo, možda zato jer se sekunde tu nekada čine kao vječnost, a nekada vrijeme kao da je stalo i nikako da prođe. Baš kao u kazalištu! I baš kao da dijelimo sličnu sudbinu! Ili ustvari samo dobro (o)sjećamo jedan drugoga, da nam se čini da smo tako povezani, utopljeni, i da se rastačemo u bilu grada koji nas prepoznaje, koji nas čuje i grli. A mi mu vraćamo svoju ljubav, svoju pažnju i prisutnost.
Poseban je osjećaj plesati u paru na autobusnom peronu i to ne na bilo kojem peronu nego na legendarnoj riječkoj Žabici. Čini mi se da na neki način ona utjelovljuje i personificira grad na Rječini na najtočniji mogući način. Pomalo pretrpana, kaotična, neuređena, pomalo i zapuštena, ali opet puna života i pokreta, mjesto susreta ljudi, putnika, gradskog prometa, mora, industrije, pijanca i pekarskih proizvoda, preopterećena, a istovremeno pusta. Bit će teško zamisliti Rijeku bez nje i zato kada plešem duet na Žabici osjećam kao da plešem s Rijekom u paru.
Ivana Peranić je kazališna umjetnica, izvođačica, koreografkinja, edukatorica koja se profesionalnim umjetničkim radom bavi već preko 20 godina na lokalnoj, nacionlanoj i međunarodnoj sceni. Njezino umjetničko istraživanje uvijek kreće iz bivanja u tijelu, kretanja, pokreta i razvija se u različtim smjerovima i formama, od fizičkog kazališta, te kazališnih praksi na specifičnim lokacijama i intervencija u prostoru, do sleta, participativnih radova u galerijama/muzejima i umjetnički vođenih tura kroz grad. Diplomirala je i magistrirala na The International School of Corporeal Mime u Londonu, te na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Surađivala je s različitim domaćim i inozemnim izvedbenim umjetnicima te sudjelovala na brojnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Žak Valenta je nagrađivani umjetnik, djeluje kao plesač, performer,euritmist, koreograf, redatelj i kazališni pedagog. Jadan je od osnivača kazališne skupine TRAFIK iz Rijeke za koju nastupa i koreografira. Kao izvođač surađivao je s brojnim domaćim i međunarodnim umjetnicima, organizacijama i institucijama. Dugogodišnji suradnik Hrvatskog instituta za pokret i ples te inicijator i organizator Tjedna suvremenog plesa u Rijeci. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika , Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva plesnih umjetnika i Europske federacije mime. Studirao je ples, mimu ,fizičko kazalište i euritmiju. Diplomirao na School of Physical theatre u Londonu i Eurythmeum Stutttgart, a usavršavao kroz programe Mime school u Amsterdamu, te Moving Acadamey for Performing arts u Berlinu. Trenutno studira na MA Koroegrafskom programu na Stockholm University of Arts.
Bi-Polar B(e)ar/e, plesna solo-predstava / 40”
Koreografija i izvedba: Marin Lemić
Montaža glazbe: Luka Gamulin
Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola
Fotograf: Nika Petković
Fotograf: Nika Petković
Koja je granica izdržavanja, a koja sreće? Kako pronalazimo svoj glas u svijetu ispunjenom zadanim ponašanjima i poželjnim obrascima? Upravo su ovo pitanja kojima se kroz plesnu predstavu Marina Lemića plesom, riječju i glazbom pokušava iznaći odgovore. Bi-Polar B(e)ar/e pogled je na višestrukost kojom svaki pojedinac obiluje. Introvertiran je i povučen u sebe, a u borbi sa sobom često se lomi i plastički postaje tek kakvom marionetom. Istovremeno, katkad toliko izlazi u ekstrovertiranost – postaje čisti zabavljač, čisti performer za mase u kojima i dalje ostaje lišen vlastite unutarnje vrijednosti. Osoba kreira svoju fikciju, svijet kojega bi volio živjeti smatrajući da se upravo u njemu pronalazi smisao. No, stvarni spokoj počiva na međi unutarnjeg i vanjskog, u promišljanju i djelovanju. U finalnoj etapi ove izvedbe Lemić ipak pronalazi svoj glas, vraćajući se na fiziku tijela i ritualnu atmosferu u kojoj se prepoznaje. Transformira se pokretom, posvećuje se sebi i tako ispoljava svoj lik kao rasterećeno tijelo. U ritmici glazbe i njene repeticije osjeća prostor slobode kojemu se može prepustiti i unutar kojega se može definirati. Oslobođen očekivanja, Lemić se prepušta čistoj mehanici, gubeći kontrolu zalazi u svjetove onkraj, a djelujući samo u suodnosu sebe i ambijenta on nadilazi „spektakularnu vanjštinu” i spremno ulazi u „materiju vlastitosti”.
Marin Lemić
Krajem 2008. godine upisuje plesnu akademiju u Amsterdamu (Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten- de Theaterschool) u Nizozemskoj. 2011.godine je diplomirao na odsjeku suvremenog plesa na istoimenoj akademiji. Od 2012. do 2016. godine radi u državnim nacionalnim kazalištima u Oldenburgu i Mainzu u Njemačkoj kao dio suvremene plesne kompanije gdje radi sa različitim koreografima poput Ann Van den Broek, Sharon Eyal, Club Guy and Roni, Alessandra Corti, Felix Berner, Sungyop Hong. Trenutno radi kao izvođač i autor na raznim plesnim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu sa koreografima poput Matije Ferlina, Adrienn Hod, Zrinka Lukčec-Kiko, Marjana Krajač, Jasna Čižmek-Tarbuk, Michael Langeneckert, Cocoon Dance. 2019. godine autorski projekt “Transformers” koji stvara zajedno sa plesnom umjetnicom Idom Jolić dobiva dvije nagrade od strukovnih udruga suvremenog plesa za sezonu 2018/2019: Najbolja koreografija (Jolić/Lemić) i Najbolja pojedinačna izvedba (Jolić). 2020. godine dobiva Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje muško ostvarenje u predstavi “Transformers” koja je ujedno i nominirana za najbolje koreografsko ostvarenje.
Stidljivost drveća, izvedba (47”) i radionica TRAGOVI
Koreografi: Mihanović, Müller, Šimičić, Šovagović
Izvođači: Michaela Müller (animacija uživo), Zrinka Šimičić Mihanović (ples) i Filip Šovagović (glas i glazba)
Tekst: Dubravko Mihanović Šimičić
Fotograf: Jasenko Rasol
REZERVIRAJTE SVOJE MJESTO NA RADIONICI OVDJE ili prijavom na email: info@krila.org.
Fotograf: Jasenko Rasol
“Stidljivost drveća” okuplja četvero umjetnika iz različitih, a opet bliskih područja djelovanja, sa željom da se sretnu u “ničijem i svačijem prostoru između”, upisujući u njega motive poput straha od drugog, potrebe da (se) zaštitimo i nemogućnosti da to učinimo, korijenja i lutanja, empatije i uvažavanja… Poetski monolog koji Dubravko Mihanović Šimičić za ovu priliku ispisuje, loman je u narativu i kaleidoskopičan u slikama, koje se pojavljuju i nestaju, pretapajući se u plovu sna; nosi ih glas Filipa Šovagovića, uz dodire njegove autorske glazbe koju izvodi na akustičnoj gitari, nudeći plesačici Zrinki Šimičić Mihanović ritmičku strukturu premreženu tišinama; njezin je ples pak odgovor, ali i poticaj, na / za tekst, glazbu i sliku, koje podržava ili im se opire, gdjekad tek asocijativno povezana s njihovim motivima; a animacija Michaele Müller koju stvara uživo, u trenutku izvedbe, te ju gledamo projiciranu na zidu, pomoću jednostavnih predmeta kao što su uže, tkanina ili staklenka, stvara začudne, snolike prizore u stalnom gibanju i doticanju s ostalim segmentima izvedbe…
RADIONICA TRAGOVI – interdisciplinarna radionica suvremenog plesa i live animacije
Voditeljice: Michaela Müller i Zrinka Šimičić Mihanović
REZERVIRAJTE SVOJE MJESTO NA RADIONICI OVDJE ili prijavom na email: info@krila.org.
Na ovoj radionici bavit ćemo se odnosom live animacije i plesnog pokreta.
Slikarica na staklu i animatorica Michaela Müller i plesačica i koreografkinja Zrinka Šimičić Mihanović, svaka kroz svoj mediji, polaznice/ke će upoznati s određenim principima i metodama koje su razvijale kroz svoju višegodišnju suradnju.
Interes za pokret, koji je u suštini svega što nas okružuje, povezuje ove dvije autorice. Kako se on manifestira u plesu, a kako u live animaciji; kako u trenutku izvedbe ostati dosljedna sebi, a opet otvorena za drugog; što znači i kako biti prisutna u trenutku plesne izvedbe, kad u animaciji trenutak i vrijeme nužno imaju drugačiju kvalitetu …neka su od pitanja s kojima se autorice susreću, te koja ih nastavljaju intrigirati i poticati na daljnju suradnju.
Ova radionica bit će prilika za upoznavanje sa specifičnostima ovog intermedijalnog dijaloga te uvod u izvedbu Stidljivost drveća / Canopy Shyness koja će se održati 10. rujna 2022.
Dubravko Mihanović Šimičić diplomirao je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Dramski su mu tekstovi – kazališni i radijski – izvođeni u kazalištima u Zagrebu, Splitu, Zadru, Virovitici, Dubrovniku, Dublinu, Santiagu, Genovi, Sarajevu, Prištini…, na Hrvatskom radiju, kao i na radio-postajama u Sloveniji, Slovačkoj, Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Finskoj, Velikoj Britaniji… Drame su mu višestruko nagrađivane u zemlji i inozemstvu te su prevedene na desetak jezika i objavljene u nizu odabira i antologija suvremene hrvatske drame, a po nekima od njih snimljeni su i igrani filmovi. Kontinuirano radi kao autor dramatizacija, adaptacija i dramaturg, ponajviše u kazalištu “Gavella”, čiji je kućni dramaturg.
Michaela Müller diplomirala je animaciju i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te likovnu kulturu na Sveučilištu primijenjenih znanosti i umjetnosti u Luzernu. Njezini kratki animirani filmovi “Miramare” i “Airport” prikazani su na međunarodnim filmskim festivalima u Cannesu (Cinéfondation), Torontu, Ottawi, Annecyu, Hiroshimi,… na kojima je osvojila više nagrada. S glazbenikom Fa Ventilatom i plesnom umjetnicom Zrinkom Šimičić Mihanović realizira multimedijalne izvedbene radove: “Trag Trace Spur” i “Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor”. Radi animirane muzičke spotove za njujorške glazbenike Kristinu Mueller i Ryana Martina.
www.michaelamuller.com
Zrinka Šimičić Mihanović je plesna umjetnica i somatska prakticarka. Nakon što je kao plesačica niz godina surađivala s koreografima i vizualnim umjetnicima, usmjerava se prema autorskom radu koji je uvelike obilježen suradnjom s umjetnicima iz drugih medija. Autorica je petnaestak predstava i radova in situ nastalih od 2007. do danas. Umjetnička je voditeljica međunarodnog festivala improvizacije Improspekcije, te inicijatorica platforme SomaHut. Suosnivačica je umjetničke organizacije Multimedijalna koliba. Predaje na studiju plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Educira se kroz programe Škole za Body – Mind Centering® te Laban/Bartenieff & Somatic Studies International. Diplomirala je Povijest umjetnosti i Francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. https://multimedijalnakoliba.hr/zrinka-simicic-mihanovic/
Filip Šovagović nakon završetka srednje škole upisuje studij glume, a kasnije i TV i filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao glumac, novinar-kolumnist te filmski, kazališni, video i Internet redatelj, scenarist, producent, skladatelj i svirač u bandu. Drame su mu igrane u Splitu, Sarajevu, Zagrebu, Subotici, Slavonskom Brodu, Beču, Osnabrücku, Konstanzu, Bonnu, Santiago de Chileu, Bombayu…, a prevedene su na talijanski, engleski, njemački, slovački, francuski, španjolski, maharaštra i druge jezike. Autor je niza kazališnih naslova, monodrame i knjige proznih zapisa; scenarist je i redatelj dva dugometražna igrana filma, kao i mnoštva kratkih filmova. Igrao je u mnogobrojnim kazališnim predstavama, kao i u nizu dugometražnih igranih filmova te TV-filmova i serija.
Od muhe do slona – plesno kazalište 4+/ 50 min
Koncept i režija: Sanja i Till Frühwald
Izvedba: Sunčica Bandić, Marko Gašparović, Linda Tarnovski
Glazba: Damir Šimunović
Kostimografija i scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Video: Davor Konjikušić
Fotograf: /
’Važno je biti velik i iznutra’
Postoje trenutci kad smo mali, ali veliki, odnosno nismo više mali, ali smo dosta veliki da ne budemo mali… da, i što sad?
Istražujemo što znači biti veliki i mali.
Što sam ja sposoban napraviti, a što ti?
Po čemu se razlikujemo?
‘’Vidi što mogu napraviti!’’
Ponekad smo poprilično veliki, makar smo još uvijek mali.
Ponekad pljušte zabrane – nemoj ovo, nemoj ono!
Kako da postanemo veliki kad se osjećamo malima?
S puno mašte i veselja za igru, VRUM pjesmom i plesom pokazuje djeci u dobi od 4 godine nadalje, koliko su proporcije relativne i da centimetri, kilogrami i litre nisu najvažniji. Sat nabijen energijom i pozitivnošću koji uveseljava mlade gledatelje.
Od muhe do slona…
…je suvremena i inetraktivna plesna predstava koja se događa u razini dječjih očiju.
…postavlja VELIKA pitanja o MALIM stvarima. Što je malo, a što je veliko? Tko je mali, a tko veliki čovjek?
…govori o svakodnevnim životnim čudesima koje možemo naći u najobičnijim sitnicama.
…govori o malim ljudima u velikom gradu, o uklapanju, pripadanju, samostalnosti i samopouzdanju.
Sanja Tropp Frühwald je trenutno bazirana u Zagrebu i Beču, gdje radi kao izvođačica, koreografkinja, redateljica, producentica, organizatorica i plesna pedagoginja u polju suvremene plesne umjetnosti. Velika većina njezinog rada posvećena je umjetničkoj inovaciji u polju plesa za mladu publiku, razvoj publike i međugeneracijski društveni rad. Dobitnica je i nekoliko nagrada od kojih i Nagradu UPUH-a za izuzetan doprinos razvoju suvremenog plesa u Hrvatskoj 2012. godine.
Till Frühwald je studirao glumu na umjetničkom fakultetu Mozarteum u Salzburgu od 2005. do 2009. Zatim je tri godine bio stalni član ansambla Jungle Schauspielhaus Düsseldorf – nakon toga je počeo raditi kao nezavisni umjetnik. 2010. godine proglašen jednim od najboljih mladih glumaca u NRW Critics’ Survey te je primio nagradu Ensemble Actor Award za produkciju “Demian – History of a Youth”, za ulogu Demiana. Produkcije “Demian” i “Die besseren Wälder” nominirane su za kazališnu nagradu Faust, 2011. i 2013., dok je predstava “Pinocchio” 2017. nominirana za nagradu Stella. Zajedno sa Sanjom Frühwald je 2015. godine osnovao VRUM Performing Arts Collective u Austriji (udruženje za umjetnost i kulturu) sa sjedištem u Beču.
Walk on the Wild Side – plesni duet za plesačicu i glumca / 40min
Koreograf: Saša Božić
Izvođači: Viktoria Bubalo i Boris Barukčić
Kostimi i scena: Ana Mikulić
Glazba: Nikola Krgovič
Svjetlo: Marino Frankola
Fotograf: Nina Đurđević
O predstavi
WALK ON THE WILD SIDE plesni duet je za plesačicu i glumca, koji nastaje kao nastavak istraživanja koje je Saša Božić započeo sa projektom Kabinet čudovišta. Posebnost projekta je i susret između različitih tjelesnih principa: onog plesačkog i glumačkog koji na različit način pristupaju istraživanju intime, voajerizma i egzibicionizma.
Dva bezimena tijela zarobljena su u energetskim pulsiranjima koji samo nalikuju nekoj vrsti seksualne razmjene. Neimenovani par provodi jednu noć zajedno u razmjeni intimnih tjelesnih impulsa i tekućina, ne obazirući se, pače uživajući u voajerskom pogledu publike. Esencijalni ekološki motivi materije upotrebljeni su kao motivi perpetuiranja različitih vrsta energije koje susret dva ljudska tijela može proizvesti u polju tjelesne razmjene, stvarajući jedinstveni plesni jezik koji unatoč različitim konotacijama, ostaje u polje apstraktnog plesnog materijala.
WALK ON THE WILDE SIDE spada u istraživanje queer teorije u polju suvremenoplesne izvedbe. Pojam fantazmatskog u projektu se doživljava u odnosu na pojam očaranosti kao otvorenosti za neobično, zadivljujuće i uznemirujuće u svakodnevnom životu. Predstava istovremeno istražuje nemogućnost reprezentacije pornografskog, no taj odnos proširuje na odnos između izvođača i publike, između stereotipnog i prikazanog, između identiteta i materijalnog, između improviziranog i očekivanog. WALK ON THE WILD SIDE priziva divljinu izvan uobičajenih moralnih standarda društvene zajednice: unutar postpandemijskog diskursa sama ideja tjelesnog kontakta postaje subverzivnom, posebno ako razmišljamo u terminima tjelesnih izlučevina: znoja, sline, krvi koji ponovo postaju liminalni, vraćajući materijalnost tijela i energetskih pulsacija želje u diskurs plesa.
Saša Božić je diplomirao na Odsjeku kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2006. Polje njegovog djelovanja vrlo je raznorodno i obuhvaća područja od kazališne režije, dramaturgije, koreografije i kreiranja dramskih tekstova do organizacije promotorskih akcija. Kao dramaturg surađuje sa priznatim koreografima i plesačima u zemlji i inozemstvu. Zajedno sa Aleksandrom Švabićem vodi Kazališnu grupu De Facto. Osim brojnih kolaboracijskih projekata Saša Božić ostvario je i niz samostalnih dramskih, plesnih i multimedijalnih projekata koji su trenutno na repertoaru hrvatskih kazališnih institucija. Svoje projekte uspješno i redovito predstavlja u europskim kazališnim institucijama u Berlinu, Bruxellesu, Essenu, Zurichu, Oslu, Lyonu, Beogradu i na domaćim i inozemnim festivalima. Docent je na Katedri scenskog pokreta pri Odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Prakse utjelovljenog glasa, Istraživački Lab 2
Koncep, režija, izvedba: Julianna Bloodgood (Wrocław, Poljska)
Fotograf: Mateusz Bral
Prakse utjelovljenog glasa (Embodied Voice Practices) je utjelovljeni pristup vokalnom treningu koji koristi somatske prakse i vokalnu tehniku za osvještavanje, buđenje i aktivaciju autentičnog glasa koji je otvoren i slobodan, ekspresivan i sposoban prenijeti emocionalnu istinu. Embodied Voice Practices budi dubok osjećaj slušanja i reagiranja na impulse koji se javljaju unutar našeg tijela. Ta se svijest može unijeti u sve oblike komunikacije integracijom riječi, zvuka, pjesme, ritma, odnosa i mašte. Puno tijelo, puni dah, puna emocija, puni potencijal.
Prakse utjelovljenog glasa mogu se doživjeti kao dubinsko istraživanje glasa koji se doživljava kroz tijelo i prostor oko nas. Tijelo su naša vrata u sve kreativne izvore, i od tijela započinjemo istraživanje glasa, zvuka, pjesme, teksta i muzikalnosti kroz dinamično istraživanje porijekla zvuka. Produbljujemo vezu tijela i glasa i istražujemo kako fizički doživljavamo zvuk. Kroz protok pokreta i daha možemo probuditi zvučne vibracije unutar tijela – rezonirajući kosti i tkiva – stvarajući visceralno razumijevanje glasa i oživjeti nove mogućnosti za pjesmu, tekst, vokalnu improvizaciju i svu komunikaciju.
Povijest
Prakse utjelovljenog glasa razvijene su kao proces samoiscjeljivanja. Školovana sam pjevačica, glumica, plesačica i praktičarka pokreta. U svojoj sam se profesionalnoj karijeri susrela s ozbiljnim psihosomatskim blokadama koje su me kao izvođačicu sprječavale da vokaliziram tijekom visokog pritiska i vrlo emocionalnih konteksta. Nikada me nisu učili tehnikama za otpuštanje tih blokada i dopuštanje glasu da slobodno teče pa sam forsirala svoj glas tijekom nastupa i bila u opasnosti da oštetim glasnice. Tako sam započela dugo putovanje otkrivanja, rehabilitacije i razvijanja procesa koje je okupilo aspekte psihologije, jake vokalne tehnike koja crpi iz mnogih vokalnih disciplina te otpuštanje somatskih trauma. Uspjela sam izliječiti i osloboditi svoje vokalne blokade kroz godine samoistraživanja, vježbajući kroz stotine nastupa. Sada vodim druge kroz proces i tehnike koje sam prikupila i razvila. Prakse utjelovljenog glasa je dinamično i duboko putovanje procesuiranja koje rezultira oslobođenim glasom, tijelom i psihom. Moji polaznici navode da su kroz ovaj rad osjetili olakšanje, radost i slobodu te osjećaj povratka svojoj autentičnoj moći
Kome je istraživački lab namijenjen?
Mogu se prijaviti i osobe s umjetničkim backgroundom (profesionalci i studenti) i osobe bez prethodnog iskustva u scenskom izražavanju, a kojima je tema i područje relevantno. Lab je namijenjen svima koji žele produbiti vezu sa svojim autentičnim glasom, probuditi viceralno iskustvo svojega glasa te oživjeti emocionalno izražavanje kroz vokalizaciju. Minimalna dob polaznika je 18 godina. Radni jezik je engleski.
VAŽNE NAPOMENE:
** Ovaj rad nije zamišljen kao terapija, iako može biti i terapijski. Ovo je kreativan i osnovni ljudski proces pristupa glasu i osjećajima kroz tijelo s kojim se svatko može povezati na osobnoj, kolektivnoj i arhetipskoj razini. Julianna je praktičarka glasa i tijela, a ne profesionalna osoba za mentalno zdravlje, pa se ne savjetuje sudjelovanje ako se osoba bori s problemom mentalnog zdravlja ili je u stanju akutnog žaljenja.
Julianna Bloodgood
Američka kazališna umjetnica s poljskom adresom Julianna Bloodgood (Wrocław, Poljska) koja je od 2009. do 2018. radila s višestruko nagrađivanom i svjetski poznatom poljskom kazališnom skupinom Song of the Goat Theatre (Teatr Pieśń Kozła). Rezidencijalna je umjetnica kazališta Theater MITU iz New Yorka i slovačke kazališne skupine Honey and Dusta, a trenutno surađuje s Bru Theatre iz Galwaya. Suosnivačica je zaklade The Great Globe Foundation, neprofitne organizacije koja koristi snagu kreativnosti da nadahne i osnaži individualni glas i pomogne u izgradnji mostova između ljudi i zajednica. Kroz ovu organizaciju suosnovala je i vodila projekt kazališta Dadaab, kazališnu inicijativu za mlade sa sjedištem u Dadaab-u u Keniji, najvećem svjetskom izbjegličkom kampu. Njezin rad uključuje antropološka istraživanja performansa i puno putovanja u potrazi za različitim kulturnim perspektivama tijela, glasa i rituala izvedbe. Njeno istraživanje tijela dovelo ju je do detaljnog i trajnog proučavanja veze između tijela i glasa, te mnogo različitih stilova, tradicija i tehnika pjevanja. Ima preko 20 godina iskustva u praksama plesa i pokreta, a nastupa, podučava i istražuje na globalnoj razini. www.juliannabloodgood.com
Decentralizacija – radno okupljanje predstavnika nacionalne izvedbene scene
11. – 13. listopada 2022.
Trodnevno radno okupljanje održat će se u Rijeci i na njemu će sudjelovati predstavnici radne skupine Decentralizacija pri Udruzi plesnih umjetnika Hrvatske. Cilj djelovanja radne skupine je okupiti organizacije u kulturi koje djeluju u području plesne umjetnosti i umjetnosti pokreta, a čiji su predstavnici članice i članovi Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, kako bi uspostavili aktivnu mrežu koja će kroz programske i zagovaračke aktivnosti djelovati u svim gradovima izvan centra. Aktivnosti su fokusirane su na razvoj, povezivanje, razmjenu iskustva i znanja, suradnju, te veću vidljivost.
Produkcija
Umjetnička organizacija KRILA je laboratorij suvremenog kazališta koji promovira progresivne prakse i stvara angažirane umjetničke radove za lokalnu zajednicu i građane Rijeke te podržava profesionalce i male nezavisne europske aktere u kulturi u navedenom području. U razvoju naše publike koristimo nekonvencionalne kazališne prostore; angažiramo publiku u kreativni proces i/ili izvedbu te pristupamo procesu segementacije publike kao artikulaciji vrijednosti.
ULAZNICE, PRIJAVE I REZERVACIJE
Zbog ograničenog broja sudionika/ca radionica te publike, obavezna je prijava putem prijavnog obrasca na www.krila.org nakon čega ćete zaprimiti e-mail potvrde i uputu za plaćanje.
Cijena ulaznice po događanju je 50,00 kuna, osim za Istraživački Lab 2 (3 dana) koja je 450,00 kn.
Festivalska ulaznica za sva događanja (osim Laba) je 200,00 kn.
Produkcija: Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA
Umjetnička direktorica festivala: Ivana Peranić
Partner: Plesna mreža Hrvatske
Financijska podrška: Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Austrijski kulturni forum Zagreb, Primorsko-goranska županija
Logistička podrška: HKD na Sušaku, Savez udruga Molekula, MMSU Rijeka (Kamov rezidencija)
Medijski pokrovitelj Novi list, Radio Korzo,Mojarijeka, Kanal Ri
Pratite nas na:
FB: krila.laboratorij i Festival TranziT
Insta: krila.ri