Drugi susret

21. lipnja 2017. u 19.00 sati u Galeriji Kortil

Drugi susret okupio je slijepe i slabovidne, s predstavnikom Tomislavom Lilićem kao izvedbenim suradnikom te glazbenikom Enverom Krivcem. Drugi susret konceptualno se temelji na komunikaciji dodirom, taktilnim slušanjem i osjetilnim povezivanjem s drugima i samim sobom, a tematski adresira potrebe slijepih i slabovidnih te skreće pozornost na prepreke s kojima se susreću. Akcent je na stimuliranju čula, imaginacije i buđenju tijela sudionika kroz kontakt i (ne)verbalnu komunikaciju; ali i kroz kontakt s glazbom, odnosno kroz reagiranje tijela na glazbu i zvuk u prostoru. Glazba je ovdje dovoljno apstraktna da
dozvoljava umu/tijelu vlastitu interpretaciju i značenje. Ne nameće se izvođačima, bez obzira što u nekim dijelovima djeluje kao vodič, oblikovatelj pokreta/tijela; dovoljno je apstraktna da ne bude klasični izvor koreografije, već stimulira vlastitu interpretaciju. Kroz pokretanje i oslobađanje tijela oslobađa se i misao, doživljaj, glas i govor, kroz fizički kontakt i osvještavanje međusobnih konstelacija dolazi i do jačeg povezivanja među ljudima.

Struktura Drugoga susreta sastojala se od 1) audio-plesnog dijela u praznom prostoru galerije, slabije i sporadično osvjetljenim, koji je publika gledala, slušala i doživljavala; 2) interaktivnog dijela u kojem se publika uključila i kroz gibanje i kontakt dodirom doživjela iskustveno ono što je u prvome dijelu doživljavala promatrajući/slušajući/osjećajući; 3) individualne refleksije gdje su svi i autori i publika u isto vrijeme individualno reflektirali doživljeno pišući (imali smo mašinu za pisanje na brajlici za slijepe) ili crtajući te 4) zajednička refleksija kroz razgovor o doživljenom i druženje.

Koreografkinja i autorica: Ivana Peranić
Izvođači: Tomislav Lilić i Ivana Peranić
Glazba: Enver Krivac

Partneri: Udruga slijepih i slabovidnih PGŽ-a, Inicijativa Kortil uživo.

Produkcija: Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA u suradnji s Galerijom Kortil

Projekt su podržali: Grad Rijeka i Zaklada Kultura nova

Fotografije: Kristijan Vučković

Zapisi i dojmovi publike:
“Fantastična igra tijela. Usklađenost, osjećajnost, sigurnost. Fascinirali ste me svi, a naročito Tomo koji ništa ne vidi, ali osjeća i prati glazbu, partnericu, partnera. Nešto novo, dosad neviđeno, ostavlja jak dojam, poželiš gledati još, još i još! Bravo svima i veliko vam HVALA!” Zdenka

“Sviđala mi se igra tijela. Kao osoba s malim ostatkom vida u ovakvom prostoru mogao bih se opustiti jedino ako bih imao puno povjerenja u videću osobu. To ste postigli dodirom.” Boris

“Ta koža je mekana i nježna i nije moja. Ona zauzima prostor dok zvuk hrapave žice cijepa zrak kojeg će nam uskoro ponestati. Kad otvorim oči, posve sam prisutna i smiješim se svojoj plesnoj partnerici. Ona svijetli.” Tea

“Prožima cijelo tijelo… glazba, pokreti, dodir…opuštanje… Tijelo plovi kroz taktove glazbe, pokreti sami nadolaze… dodir s drugom osobom i zajednički pokreti dovode do spajanja, opuštenosti, emocija i neke duhovnosti. Sve zajedno dovodi do opuštajućeg transa. Život!” Enza

“Dva tijela, dvije duše, spojeni u jedno. Jednostavno savršeno. Prepuno emocija…Naprosto puca od emocija… Na kraju mir, beskrajni mir i u tijelima i u dušama.” (Anonimno)

“Nevjerojatno. Nestvarno. Nesvakidašnje. Očaravajuće. Oduševljenje.» (Anonimno) «Bilo je lijepo i mirno i u tami i u tišini.” (Anonimno)